Hipokrat.ba

Aortna stenoza

Aortna stenoza

Sve o aortnoj stenozi

Aortna stenoza

Osnovni problem kod aortne stenoze je suženje površine aortnog zaliska.

Površina normalnog aortnog zaliska u otvorenom stanju iznosi 3-4 cm2. Kod teške aortne stenoze, one koja dovodi do pojave tegoba kod bolesnika, površina otvorenog zaliska manja je od 1 cm2. Suženje aortnog zaliska napredovanjem dovodi do toga da je srce opterećeno, budući da mora pumpati krv protiv sve većeg otpora, što s jedne strane dovodi do tegoba, a s druge strane potiče određene promjene samog srčanog mišića, kojima se ono nastoji prilagoditi i tokom određenog razdoblja jednim dijelom kompenzirati ovu nepovoljnu situaciju. Stoga, prvo dolazi do zadebljanja (hipertrofije) srčanog mišića, a u kasnijoj fazi, ukoliko je suženje dovoljno teško i dovoljno dugo traje, srce može popustiti, tj. lijeva komora se proširi i nastupa stanje zatajivanja srca. Srce koje je zadebljano (hipertrofično) sklonije je i pojavi aritmija. Također, prokrvljenost mišića u unutarnjem dijelu stijenke je smanjena.


Ko obolijeva od aortne stenoze?


Postoje urođeni oblici aortne stenoze (kongenitalna aortna stenoza), tj. oni koji su prisutni od rođenja. To je ipak rijetko. U prošlosti je često aortna stenoza bila posljedica preboljele upale srčanog zaliska u mladosti (reumatska groznica), ali je to danas s obzirom na znatno naprednije i bolje liječenje infekcija u dječjoj dobi, rijedak slučaj. Postoje osobe koje se rađaju s nešto drugačijim aortnim zaliskom te umjesto uobičajena tri listića, zalizak ima samo dva listića (bikuspidni aortni zalizak). Ove su osobe sklonije razvoju aortne stenoze češće i ranije tokom života, pa zahtijevaju posebno kardiološko praćenje. Ova anomalija je nešto češća, ali ponovno nije odgovorna za većinu slučajeva aortne stenoze.
Aortna stenoza je kod najvećeg broja bolesnika bolest starenja, tzv. degenerativna bolest. To znači da se tokom procesa starenja dešavaju promjene samog zaliska u smislu zadebljanja listića, nakupljanja veziva i kalcija u listićima, uslijed čega se oni "skvrče" i „stisnu“, što dovodi do suženja otvora zaliska, odnosno aortne stenoze. Degenerativna, stečena aortna stenoza najčešća je bolest srčanih zalizaka. Muškarci su češće pogođeni od žena, a povezana je i s nekim rizičnim faktorima za aterosklerozu, poput povišenog nivoa holesterola u krvi i samom koronarnom bolešću. Učestalost vrlo značajno raste s rastućom životnom dobi. Obzirom da živimo sve duže, jasno je da ova bolest među bolestima zalizaka i sada i u budućnosti predstavlja značajan problem. Smatra se da 1-2 posto osoba starijih od 65 godina ima neki oblik aortne stenoze.


Kako se dijagnosticira aortna stenoza?


Jedan dio bolesnika s aortnom stenozom moguće je otkriti priklikom uobičajenog ljekarskog pregleda. Naime, aortna stenoza proizvodi jedan vrlo karakterističan i razmjerno glasan šum na srcu koji je relativno jednostavno primijetitii prilikom pregleda stetoskopom (auskultacije). Nalaz šuma tada je povod za dodatnu obradu, prije svega, ultrazvuk srca. Ipak, velik dio bolesnika s aortnom stenozom javlja se ljekaru zbog pojave tegoba. Tri su klasične, karakteristične smetnje (simptomi) koje navode bolesnici s aortnom stenozom: bol u prsima (angina pektoris, slična onoj kod koronarne bolesti), zaduha u naporu (dispnea, slično kao kod bolesnika sa zatajivanjem srca) i krize svijesti (omaglice, sve do nesvjestice – sinkopa). Bol u prsima kod bolesnika s aortnom stenozom slična je onoj kod koronarne bolesti – javlja se u naporu, smještena je uglavnom u sredini prsnog koša, može se širiti u ruku, čeljust ili leđa. Prolazi s prestankom napora, tj. mirovanjem. Uzrok ove boli je manjak protoka krvi, a time i kisika (hipoperfuzija s hipoksijom) u unutarnjem sloju srčane stijenke, što nastaje zbog značajnog zadebljanja srčanog mišića koje prati aortnu stenozu. Zaduha u naporu posljedica je nemogućnosti dovoljnog punjenja srčane komore zbog nedovoljnog rastezanja (restrikcija - ponovno uslijed zadebljanja mišića), odnosno zato što srce u naporu ne može ispumpati dovoljnu količinu krvi kroz suženi zalizak. Sinkopa, tj. potpuni gubitak svijesti, koja se javlja u naporu, najopasniji je znak kod aortne stenoze i predstavlja razlog za hitno liječenje. Kod jednog dijela bolesnika su poremećaji svijesti uzrokovani poremećajim srčanog ritma. Naime, opsežno nakupljanje kalcija na i oko zaliska može zahvatiti i provodni električni sistem srca koji je jednim svojim dijelom smješten neposredno ispod aortnog zaliska, pri čemu dolazi do prekidanja provođenja električnog impulsa u glavne srčane komore. Može se razviti tzv. kompletni, totalni AV blok sa značajnim usporenjem otkucaja. Isto tako, kod nekih osoba je zadebljani srčani mišić sklon zloćudnim brzim otkucajima (ventrikulska tahikardija ili fibrilacija ventrikla), što također može biti opasno za pacijenta.


Prirodni tok aortne stenoze prilično je podmukao. Naime, bolest može postojati i duže vrijeme (godinama) bez značajnih simptoma. Drugim riječima, postoji dugo razdoblje latencije (neprimjetnosti) tokom koje je smrtnost rijetka. Razlog je činjenica da srce ima relativno veliku mogućnost kompenzacije ovog stanja. Međutim, kada se smetnje (bol u prsima, zaduha, nesvjestica) jednom počnu javljati, tok bolesti je vrlo brz i, ukoliko izostane ispravno liječenje, bolest je smrtonosna u roku od 1-2 godine, ponekad čak i unutar svega nekoliko mjeseci. Na primjer, oko 50 posto bolesnika koji dožive sinkopu zbog teške aortne stenoze umire u roku od godine dana od prvog takvog događaja. U dijagnostici aortne stenoze glavnu ulogu ima ultrazvuk srca, a obrada se u daljnjem toku tipično nadopunjuje kateterizacijom srca s koronarografijom.

Najnovije