Hipokrat.ba

Poremećaj ishrane

Bulimija

Bulimija nervoza je poremećaj ishrane koji je, slično anoreksiji, psihološkog porijekla, i opasan je po zdravlje. Bulimija je poremećaj ishrane u kome osoba gubi kontrolu nad ishranom, prejeda se, a potom pokušava da sanira štetu povraćanjem.

Bulimija

Osobe koje pate od ovog poremećaja takođe mogu upotrebljavati diuretike i laksative, kao i sredstva za suzbijanje apetita. Ovako bulimičari sprječavaju gojenje i ublažavaju depresivna stanja koja prate ovaj poremećaj.

Bulimija je stanje koje pogađa uglavnom žene i to 8-9 puta češće nego muškarce. Bulimija se pojavljuje rano, već u adolescenciji, a često se javlja u kombinaciji sa anoreksijom (u oko 20% slučajeva). Ipak, ovaj poremećaj se uglavnom samostalno javlja. Ako osoba prihvati da ima problem, ona se može izliječiti uz stručnu pomoć, i moguće je da se bolest neće vratiti godinama. Bulimiju karakterišu povremeni napadi proždrljivosti, kao i izražena briga za sopstveni izgled i težinu. Između dva napada, osoba se obično strogo pridržava asketskog zbira pravila i odolijeva čak i najprimamijivijoj hrani, ukoliko njeno konzumiranje znači unošenje mnogo kalorija. Međutim, povremeno ove osobe u potpunosti gube kontrolu nad sopstvenim apetitom i "bacaju" se na velike količine "zabranjene", kalorične hrane. To se zove napad proždrljivosti. 

Da bi spriječile dobijanje na težini, ove osobe se služe brojnim trikovima: namjerno povraćaju, uzimaju laksativ (sredstva za čišćenje), do iznemoglosti se bave sportom ili fizičkim vježbama, ili u potpunosti prestaju s unošenjem hrane - kažnjavaju sebe tako što neko vrijeme gladuju.

Bulimija ima mnogo sličnosti s ostalim bolestima zavisnosti. U oba slučaja pacijenti su preokupirani supstancom od koje su zavisni, osjećaju neodoljivu potrebu za njom i u potpunosti gube kontrolu kad konzumiraju ono od čega su zavisni, a značajan procenat poslije liječenja pravi recidiv, odnosno vraća se svojoj zavisnosti.

Prosječno doba u kojoj se znakovi bulimije prvi put javljaju je 18 godina. Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenično sa anoreksijom. U tom naizmjeničnom toku - koji se javlja otprilike u svakom petom slučaju - osoba neko vrijeme ne želi da jede, pripremajući se za prejedanje. 

Opšte zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije zavisi od toga koliko se često prejeda i čisti. Takva osoba može povraćati povremeno (jednom nedjeljno) ili jako često (više puta na dan). Tjelesne posljedice uključuju promjene na želucu i pankreasu, probleme sa štitnom žlijezdom, upalu jednjaka, zatim probleme sa zubima i bolest desni usljed povraćanja želudačne kiseline. Čestim povraćanjem se troše  voda i kalijum iz tjelesnih tečnosti što izaziva poremećeni ritam srca, grčenje mišića, pa čak i oduzetost. U težim slučajevima, neki od ovih tjelesnih problema mogu dovesti do smrti. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija.

Tipovi bulimije

Postoje dva osnovna tipa bulimije, od kojih je jedan direktno vezan za vježbanje i trčanje.

Tip čišćenja - bulimičari svjesno izazivaju povraćanje da bi se riješili hrane prije nego što se ona svari i tako spriječili dobijanje na težini. Uz to koriste i druga sredstva poput laksativa i diuretika, a rade i klistiranje.

Tip vježbanja - Ovaj tip bulimije je dosta rjeđi, javlja se kod svega 7% slučajeva. Kod ovog tipa bulimičarke pokušavaju da ponište efekat unijete hrane, tako što se poslije epizode prejedanja bace na pretjerano vježbanje, trčanje ili  aerobik. Prvi “tip čišćenja” takođe može da upražnjava vježbanje, kao sekundarni vid kontrole kalorija.

Klinička slika bulimije nervoze

Kliničkom slikom dominira prejedanje praćeno neodgovarajućim kompenzacijskim mehanizmima kako bi se prevenirao porast tjelesne težine. Prejedanje se definiše kao jedenje značajno veće količine hrane od one koju bi većina ljudi pojela u sličnim okolnostima. Prejedanje se odvija u tajnosti, ili koliko je to moguće tajno, a karakterisano je brzom konzumacijom hrane sve dok se ne postigne osjećaj neugode ili čak bolne punoće. Samom činu prejedanja tipično prethodi disforično raspoloženje, stresna situacija u međuljudskim odnosima, jaka glad kao posljedica dijete ili osjećaji vezani za tjelesnu težinu, oblik tijela ili hranu. Nakon prejedanja često uslijedi ponižavajuća samokritika i depresivno raspoloženje.

Epizoda prejedanja ujedno je praćena i osjećajem samokontrole. Osim prejedanja, drugo najvažnije obilježje bulimije nervoze je ponavljano korištenje neadekvatnih kompenzacijskih metoda s ciljem prevencije porasta tjelesne težine. Najčešća kompenzacijska tehnika je izazivanje povraćanja poslije epizode prejedanja, u čemu postaju vrlo vješti, tako da kasnije mogu povratiti kad god žele. Ovu metodu pražnjenja koristi 80-90% osoba s bulimijom nervozom čiji je neposredni učinak ublažavanje fizikalnih smetnji i smanjenje straha od povećanja tjelesne težine. Drugi način pražnjenja je zloupotreba laksativa i diuretika, a odnosi se na 1/3 osoba koje boluju od ovog poremećaja.

Prognoza

Ponašanje sa smetnjama hranjenja traje najmanje nekoliko godina. Tok bolesti može biti hroničan ili intermitentan, s periodima remisije koji se izmjenjuju s povratnim prejedanjima. Dugotrajne posljedice bulimije nervoze nisu poznate, ukoliko se ne komplikuju elektrolitnim disbalansom i metaboličkom alkalozom. Kod osoba s ovim poremećajem postoji sklonost impulzivnom ponašanju, narkomaniji i alkoholizmu te depresiji.

Liječenje bulimije nervoze

Postoje dva terapijska pristupa: psihoterapija i farmakoterapija.

Od psihoterapijskih metoda koriste se kognitivno-bihevioralna ili interpersonalna terapija, a mogu imati kratkotrajnu ili dugotrajnu učinkovitost. Od farmakoterapijskih sredstava koriste se antidepresivi (fluoksetin, trazodon, imipramin, dezipramin, fenelzin). Međutim, najbolji rezultati postižu se kombinacijom kognitivno-bihevioralne terapije i antidepresiva.

Psihološko liječenje bulimije podrazumijeva pojedinačnu, porodičnu ili grupnu psihoterapiju. Isto tako, često se propisuju bihevioristička ili kognitivna terapija. Bihevioristička terapija se usredsređuje na mijenjanje navika, seanse se obično posvećuju analiziranju ponašanja i smišljanju načina da se to promijeni, a između seansi pacijenti poštuje tačno određena pravila ponašanja. Kognitivna psihoterapija - često kombinovana sa antidepresivima - prvobitni je način liječenja, zajedno sa savjetovanjem o ishrani, terapija se takođe usredsređuje na uobičajeno ponašanje, cilj je da istraži i suprotstavi se negativnim mislima koje se nalaze u pozadini destruktivnih navika. Pojedinačna ili grupna psihoterapija usmjerava se na emocionalna iskustva i odnose koji su stvarni uzrok bulimije.

Najnovije