Hipokrat.ba

Epilepsija

Danas u svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi.

Sve o epilepsiji

Epilepsija

Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti. Javlja se u 1% opće populacije. Šansa da će pojedinac oboljeti od epilepsije tokom života iznosi 2-4%, a da će imati barem jedan epileptički napad tokom života 8%. Prema definiciji, epilepsija je povremeni poremećaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu, u pravilu praćen abnormalnosti

Vrste epileptičkih napada

Epileptički napad je vidljiva manifestacija opisanih poremećaja u mozgu. Tokom napada može se javiti grčenje mišića, smetnje osjeta vida, njuha, sluha, kao i djelomični ili potpuni poremećaj svijesti.

Generalizovani epileptički napadi

Generalizovani epileptički napadi popraćeni su izbijanjem u širokom području mozga, bez lokalizovanog početka, s poremećajem svijesti. Toničko-klonički oblik ovih napada ili grand mal popraćen je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića. Bolesnik grčevito diše, ugrize se za jezik, mokri bez kontrole i izgubi svijest. Ovo je najdramatičniji oblik svih epileptičkih napada. Apsans (mali napad) se najčešće javlja u dječijoj dobi, a prati ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod. Bolesnik prekida svoju dotadašnju aktivnost, kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet. Prestaje disati, govoriti, glava mu klone, predmeti ispadnu iz ruke. Ovakvi se napadi mogu ponavljati i do stotinu puta na dan. Značajno remete koncentraciju i učenje djeteta.

Parcijalni epileptički napadi

Parcijalni epileptički napadi započinju u jednom dijelu mozga, ali se mogu proširiti na cijeli mozak. Mogu biti jednostavni kod kojih je svijest u potpunosti očuvana i kompleksni kod kojih dolazi do poremećaja svijesti. Jednostavni parcijalni napadi ovisit će o lokalizaciji epileptičkog žarišta u mozgu. Tako će se oštećenje motoričkog dijela mozga manifestirati grčenjem zahvaćenih mišića, a oštećenje senzornog dijela različitim osjetnim senzacijama (vidne, njušne, slušne halucinacije, osjećaj utrnulosti i mravinjanja). Moguće su i kombinacije (senzomotorni napadaji).

Kompleksni parcijalni napadi najčešći su kod odraslih i najteže se kontrolišu terapijom. Često započinju karakterističnim predosjećajem (aurom), nakon čega slijedi poremećaj svijesti. Ovakvi napadi traju obično kraće od 3 minute. Bolesnici mogu izgledati kao da su budni, ali gube kontakt s okolinom. Česti su automatizmi poput različitih grimasa, žvakanja, mljackanja, pucketanja prstima, ponavljanja riječi, hodanja, pa čak i svlačenja. Bolesnici nisu svijesni svog ponašanja, nakon napada često su pospani, zbunjeni i žale se na glavobolju.

Specijalni epileptički sindromi

Neki od ovih sindroma su:

Lennox-Gastaut sindrom predstavlja jedan od najtežih oblika epilepsije. Obično se javlja već u ranoj dječijoj dobi uz mentalnu retardaciju. Napadi su miješanog tipa (izmijenjuju se tonički, toničko-klonički, miokloni i atonički napadi). Javljaju se i tokom dana i noću. Odgovor na terapiju antiepileptičkim lijekovima nije zadovoljavajući.

Juvenilna mioklona epilepsija često je neprepoznata i vjerojatno je najčešći oblik idiopatske generalizovane epilepsije. Javlja se obično u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj kod inače neurološki zdravog djeteta. Popraćen je kombinacijom toničkih i kloničkih napada koji se javljaju nekoliko sati nakon buđenja i zahvaćaju obično samo gornje, a rijetko donje ekstremitete. Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i mišljenje, obično traje cijeli život i dobro reaguje na terapiju.
Infantilni spazmi su iznenadni kratki napadi koje karakteriše tipični spazam struka, ekstremiteta i vrata. Obično se opisuju kao dio tzv. West sindroma kojeg osim infantilnih spazama karakterišu i hipsaritmije u EEG-u te teška encefalopatija sa psihomotornom retardacijom. Javlja se već u prvoj godini života kao posljedica cerebralnih malformacija, perinatalnog oštećenja mozga, postnatalnog moždanog inzulta ili iz nepoznatog razloga (idiopatski).

Atonički napadi popraćenii su naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela.

Epileptički status

Epileptički status (Status epilepticus) je trajanje epileptičkog napada duže od pola sata ili dugotrajni, učestali, kratki napadi. Važnost epileptičkog statusa je u tome što može ugroziti život i što uvijek, u određenoj mjeri, oštećuje mozak.

Koji su uzroci epilepsije?

Epilepsije prema uzrocima mogu biti:

  • Idiopatske (primarne, genuine, funkcionalne, nasljedne) – nemoguće je utvrditi jasan primarni uzrok nastanka epilepsije, osim nasljedne predispozicije (nasljeđivanje ima važnu ulogu u nastanku epilepsije, ali zbog izrazite heterogenosti bolesnika vrlo je teško utvrditi jedinstveni tip nasljeđivanja)
  • Simptomatske (sekundarne, organske, lezijske, stečene) – uzrok ove vrste epilepsije je neko hronično organsko oštećenje ili bolest mozga (prirođeni poremećaji razvoja, infekcije, tumori, metaboličke bolesti, npr. niska koncentracija šećera u krvi, traume, dug i intenzivan tjelesni napor, nedovoljna opskrba mozga kisikom, uživanje droga, itd.)
  • Kriptogene – epilepsije za koje se vjeruje da su simptomatske i da imaju organski supstrat u podlozi, ali ga je nemoguće dokazati.

Kako se dijagnosticira epilepsija?

Jedan epileptički napad ne čini epilepsiju i potreban je detaljan neurološki pregled i obrada kako bi se postavila dijagnoza epilepsije. Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti temeljnu anamnezu bolesnika, utvrditi uzrok epileptičkog napada, isključiti sve ostale moguće uzroke, odrediti opći i neurološki status bolesnika te učiniti elektroencefalogram (EEG).

EEG služi za potvrdu dijagnoze epilepsije i za određivanje oblika epileptičkog napadaja. EEG-om se snimaju normalni i abnormalni električni potencijali kore mozga. Koristi se i u dijagnostici drugih bolesti te u analizi poremećaja spavanja. Osim EEG-a nekad će biti potrebno učiniti i dodatne dijagnostičke pretrage poput kompjuterske tomografije mozga (CT) ili magnetske rezonancije (MR).

Liječenje epilepsije

Lijekove koji se danas koriste u liječenju epilepsija možemo podijeliti u 2 osnovne grupe:Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka, tj. od postavljanja dijagnoze. Obično se terapijom kreće nakon što su uslijedila 2 napada, odnosno, u nekim slučajevima, već nakon prvog napada, ako postoje izrazite promjene u EEG-u. U terapiju su uključeni specijalist neurolog ili neuropedijatar, ljekar porodične medicine ili pedijatar primarne zdravstvene zaštite, ginekolozi, psiholozi te razni terapeuti. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odredit će adekvatnu terapiju antiepileptičkim lijekovima. Tendencija je da se epilepsija liječi jednim lijekom ako je to moguće, no često puta biti će potrebno posegnuti za kombinacijama više lijekova. Nekada će biti potrebno nakon određenog vremena promijeniti lijek. U terapiji epilepsija potrebne se česte i redovne kontrole, lijekove treba uzimati redovno u svrhu prevencije napada i uzimanje lijekova ne smije se prekidati iako se napadi neko vrijeme ne javljaju. U 2/3 bolesnika može se postići potpuna kontrola napada.  Prilikom liječenja, potrebno je individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi, spolu i vrsti epilepsije, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete života. Posebnu pažnju potrebno je usmjeriti prema djeci i ženama obzirom da pojava epilepsije u ranoj dječjoj dobi ima uticaj na mentalni razvoj djeteta, a kod žena treba uvijek razmišljati o uticaju same bolesti i liječenja na mogućnost začeća, trudnoću, porod, dojenje te razvoj novorođenčeta.

1. Antiepileptički  lijekovi starije generacije:  

  • metilfenobarbiton 
  • fenobarbiton 
  • fenitoin 
  • primidon 
  • etosuksimid 
  • klonazepam 
  • karbamazepin 
  • valproična kiselina

2. Antiepileptički lijekovi nove generacije:

  • lamotrigin 
  • gabapentin 
  • topiramat

Antiepileptički lijekovi nove generacije su podjednako djelotvorni kao i predstavnici starije generacije, ali imaju značajno bolju podnošljivost, što znači manji broj nuspojava. Međusobno se razlikuju po svom uticaju na spoznajne funkcije bolesnika s epilepsijom.

Najnovije