Hipokrat.ba

Febrilne konvulzije

Febrilne konvulzije

Šta su febrilne konvulzije kod djece?

Febrilne konvulzije

Febrilne konvulzije ili grčevi u povišenoj temperaturi su  konvulzivni napadi koji se javljaju kod male djece u visokoj temperaturi koja nije uzrokovana akutnom infekcijom centralnog nervnog Sistema (upala mozga, upala moždanih ovojnica).

Febrilne konvulzije ne uzrokuju oštećenje mozga i nemaju negativan uticaj na intelektualni razvoj djeteta.

Epidemiologija febrilnih konvulzija  kod djece

Febrilne konvulzije najčešće se javljaju u dobi od 6 mjeseci do 5 godina, s najvećom učestalošću između 17. i 23. mjeseca života. Oko 4-5 posto dječije populacije imati će najmanje jedan napad febrilnih konvulzija, a rizik za ponavljanje febrilnih konvulzija je oko 30 posto. Rizik za kasniji razvoj epilepsije kod djeteta koje je imalo febrilne konvulzije iznosi 2-5 posto.

Etiologija febrilnih konvulzija kod djece

Novija genetska istraživanja ukazuju  na porodičnu pojavu febrilnih konvulzija i na njihovu nasljednost. Do sada je analizom pojedinih porodica s više članova s febrilnim konvulzijama identifikovano i više gena na različitim lokusima. Kada dijete ima u prvom stepenu srodstva rođaka s febrilnim konvulzijama, rizik za febrilne konvulzije je oko 10-15 posto. Nagli porast temperature je najvažniji faktor za pojavu febrilnih konvulzija. Uzrok febrilitetu najčešće je akutna respiratorna upala gornjih disajnih puteva (upala grla, upala srednjeg uha) ili akutna crijevna infekcija. Brojna ispitivanja pokazala su da je u 70 posto slučajeva uzročnik infekcije virus (adenovirusi, virus parainfluence), od bakterijskih streptokok, a od crijevnih zaraza šigele, rjeđe salmonele. Po mjesecima, najčešća javljanja febrilnih konvulzija su mjeseci januar, juni, august i novembar. U vrijeme napada dvije trećine djece imaju temperaturu iznad 39° C, a oko trećine iznad 40° C. Predisponirajući faktori za pojavu febrilnih konvulzija mogu biti poteškoće na porodu, usporen rani neurološki razvoj te pojava febrilnih konvulzija kod roditelja ili braće.

Klinička slika febrilnih konvulzija kod djece

Klinička slika febrilnih konvulzija je dramatična i frustrirajuća za roditelja. Najčešće su to generalizirani ili veliki napadi u kojima dijete okrene i fiksira očne jabučice u jednu stranu, izgubi svijest i trza sa sva četiri ekstremiteta, uz krkljanje i plavljenje oko usana, a rjeđe je prisutna mlohavost ili pak tonički grč ekstremiteta. Tokom napada moguće su pauze u kojima dijete ne diše (tzv. apneje) koje navode uplašene roditelje na pomisao da dijete umire. Rjeđe se febrilne konvulzije ispoljavaju kao tzv. žarišni ili parcijalni ili fragmentarni napadi u kojima se trzajevi javljaju na ekstremitetima samo jedne strane tijela ili samo na pojedinim ekstremitetima. Poslije takvih napada ponekad se javljaju i prolazne kljenuti ekstremiteta (tzv. Toddova paraliza). Kod male dojenčadi napad se može manifestovati samo kao kratkotrajna apneja ili prestanak disanja uz opću mlohavost. Trajanje napada je različito, najčešće od 3 do 10 minuta. Obično spontano prestaju. Mogu se ponavljati 2-3 puta u toku istog dana, posebno u slučajevima neadekvatnih i neefikasnih antipiretskih postupaka, a trajanje napada ponekad je i dugotrajnije.

Dijagnosticiranje febrilnih konvulzija kod djece

U dijagnostici febrilnih konvulzija ne postoji potpuno jedinstven stav struke. Neosporno je da nakon svakog napadaja treba obavezno konzultirati (neuro)pedijatra radi pregleda djeteta i isključivanja akutne infekcije centralnog  nervnog sistema. Važno je pitanje potrebe izvođenja lumbalne punkcije radi pregleda likvora (moždane tekućine). Neke ustanove preporučuju obavezno lumbalnu punkciju pri svakom prvom napadu febrilnih konvulzija, druge samo kod djece mlađe od dvije godine, a treće koje su u većini, samo kod kliničke sumnje na meningitis te kod djece koja su prethodno bila započela antibiotsku terapiju. Najčešće se djeca promatraju klinički 48 sati nakon konvulzija te ako postoji sumnja na meningitis podvrgavaju se lumbalnoj punkciji. U praksi se zbog takvog pristupa punktira svako treće-četvrto dijete s prvim napadima febrilnih konvulzija.  Kod velike većine djece poslije napada febrilnih konvulzija elektroencefalogram (EEG) je normalan. Jednostavne (tipične) febrilne konvulzije su one koje se pojave u dobi 1-4 godine i ako se jave s najviše dva napada, traju do 20 minuta, kao generalizirani napadi, kod djeteta s urednim neurološkim statusom prije i poslije napada te normalnim EEG-om poslije napada. Složene (atipične) febrilne konvulzije pripisuju se: djeci mlađoj od 1 godine i starijoj od 4 godine, ako se jave tri i više napadaja koji traju više od 20 minuta, kao parcijalni napadi, te kod djeteta s ometenim neurološkim razvojem prije i poslije napada te s promijenjenim EEG-om poslije napada.

Liječenje i prognoza

Većina napada spontano prolazi nakon nekoliko minuta. Ljekar može davanjem diazepama intravenski prekinuti napad koji traje, a ako se lijek ne može dati intravenski, diazepam se primijenjuje rektalno (u debelo crijevo) u obliku mikroklizme. Dijete u napadu treba položiti na lijevi bok da ne dođe do zapadanja jezika. Nije potrebno djetetu nasilno otvarati usta. Treba poduzeti sve raspoložive mjere za snižavanje temperature. Mikroklizma diazepama je sredstvo s kojim i educirani roditelji mogu prekinuti napad kod djeteta. U nekim ustanovama provodi se akutna profilaksa fenobarbitonom intramuskularno kada dijete dođe ljekaru nakon napada, a s ciljem sprječavanja ponovnog napada u narednim satima kada možemo očekivati ponovni porast temperature. Hronična intermitentna profilaksa provodi se po potrebi, tj. u času pojave temperature kod djeteta koje je u anamnezi imalo jedan ili više napada jednostavnih febrilnih konvulzija; roditelji tada daju mikroklizmu diazepama rektalno. Diazepam nije zamjena za lijekove za snižavanje temperature (antipiretici) i neće sniziti povišenu temperaturu tijela, pa uz primjenu klizme treba poduzeti i sve antipiretske mjere uz česta mjerenja tjelesne temperature. Kod djeteta s tipičnim febrilnim konvulzijama nije indicirana hronična kontinuirana profilaksa.
Hronična kontinuirana profilaksa provodi se svakodnevno, najčešće kod djece sa složenim febrilnim konvulzijama, a daju se fenobarbiton ili valproati do četvrte-pete godine života uz kontrolne neuropedijatrijske kliničke i elektroencefalografske preglede. Prognoza jednostavnih febrilnih konvulzija je dobra. Poslije prvog šoka nakon dramatičnog napada tipa febrilnih konvulzija u njihovog djeteta, roditeljima je najvažniji razgovor s liječnikom, daljnje neuropedijatrijsko praćenje te sama činjenica da se njihovo dijete normalno psihomotorno razvija. Edukacija roditelja o potrebnim postupcima je iznimno važna i čini obavezan dio timskog rada ljekara i medicinske sestre za vrijeme boravka djeteta na odjelu ili pri pregledu u ambulanti.

Najnovije