Hipokrat.ba

Šta je gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)?

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) je patološko stanje uzrokovano refluksom (vraćanjem) želučanog sadržaja u jednjak, a obuhvaća veliki raspon bolesti. Neki pacijenti imaju simptome bez pojave upale sluznice, dok drugi imaju ezofagitis ili uznapredovale komplikacije poput Barrettovog jednjaka i peptičkih striktura uz samo blage simptome.

Pojam gastroezofagealnog refluksa uveden je tek oko 1930. god. kad je utvrđeno da je peptički ezofagitis posljedica prisutnosti želučanih izlučevina u jednjaku.

Simptomi GERB-a

Glavni simptom gastroezofagealnog refluksa je žgaravica. Ona se opisuje kao neugodna ili žareća bol iza prsne kosti, ali se može proširiti na grlo ili leđa. Žgaravica se obično javlja 30 minuta nakon obroka, posebno ako nakon njega dolazi do fizičkih napora koji uključuju naginjanje. Također je uzrokuje ležanje, pa može pacijenta probuditi iz sna. Neugoda nerijetko nestaje brzo nakon pijenja mlijeka ili uzimanja antacida. Žgaravicu mogu uzrokovati i druge bolesti, a ako klinička slika nije jasna preporučuju se  dodatne pretrage. Regurgitacija kiseline, ulazak kiseline ili žučnih sokova u usta, svojstvena je gastroezofagealnom refluksu. Podrigivanje može biti simptom gastroezofagealnog refluksa, ali također i drugih poremećaja gornjeg probavnog sistema.

Odinofagija ili bolno gutanje simptom je refluksa, posebno prilikom gutanja vrućih ili alkoholnih pića.
Refluks se može iskazati kao bol u prsima, epigastrička bol, ili tek kao blaga dispepsija. Globus-sindrom, opisan kao "knedla" u grlu koja ne ometa gutanje, može biti simptom GERB-a. Disajni simptomi mogu biti posljedice refluksa, a povezanost ne mora biti odmah vidljiva. Upozoravajući simptomi ukazuju na postojanje složenog GERB-a ili druge ozbiljne bolesti, pa zahtijevaju hitne pretrage.

Upozoravajući simptomi GERB-a su:

•    disfagija (otežano gutanje hrane)
•    gubitak težine
•    anemija
•    krvarenje

Zašto se simptomi gastoezofagealne refluksne bolesti pojavljuju tako često?

Bez gastoezofagealne refluksne bolesti: Donji sfinkter jednjaka se otvara kako bi hrana mogla proći iz jednjaka u želudac. Veći dio vremena donji sfinkter jednjaka je zatvoren, kako bi se izbjegao povratak želučanih sokova u jednjak. Sluznica želuca građena je tako da je želučana kiselina i ostali probavni sokovi ne oštećuju. Dakle, dok donji sfinkter jednjaka normalno  obavlja svoju funkciju, želučana kiselina i probavni sokovi ostaju u želucu, nema razvoja refluksne bolesti.


Kod gastroezofagealne refluksne bolesti: Kod osoba koje imaju refluksnu bolest dolazi do prečestog opuštanja ili slabljenja donjeg sfinktera jednjaka te posljedično ulaska želučane kiselina i probavnih sokova iz želuca u jednjak. Za razliku od želuca, jednjak je građen od sluznice koja nije otporna na djelovanje kiseline. Posljedice kontakta sluznice jednjaka sa  želučanom kiselinom su spomenuti simptomi refluksne bolesti  te oštećenje jednjaka.

Dijagnoza GERB-a

Pretrage s barijevim kontrastom

Kontrastni radiološki test jednostavan je i prilično ugodan za pacijenta. Njime se prikazuje anatomija, otkriva vrijed (ulkus), striktura i tumor, te potvrđuje postojanje klizne hernije (hiatus hernia).
Radiološke pretrage obično ne prikazuju promjene na jednjaku uzrokovane običnim ezofagitisom. Refluks barija može se vidjeti, ali to je gruba pretraga koja uglavnom ovisi o tehnici radiologa. S druge strane, kineradiografija gutanja barija može pokazati poremećaje pokretljivosti.


Endoskopska dijagnoza
Endoskopija se češće upotrebljava zato što daje više informacija, iako je neugodnija i s više komplikacija od pretrage barijem. Rezultati kod većine pacijenata s GERB-om mogu biti normalni, ali će otkriti postojanje ezofagitisa i drugih komplikacija (striktura, vrijed i Barrettov jednjak). Endoskopija razlikuje GERB od tumora te omogućava biopsiju sluznice.


Gastroezofagealna scintigrafija
Nakon što se pacijentu ubrizga sumporni koloid označen izotopom 99mTc, gama-kamera mjeri njegov refluks iz želuca u jednjak. Ova se tehnika ne upotrebljava za kliničke pretrage jer je razmjerno slabo osjetljiva i rijetko dostupna.


Ezofagealna manometrija
Ovom se pretragom utvrđuje tlak donjeg sfinktera jednjaka, koji je kod GERB-a smanjen. Manometrijom se također utvrđuje peristaltička aktivnost jednjaka. Tehnika nije posebno pogodna za potvrđivanje dijagnoze refluksa jer se smanjeni tlak u donjem sfinkteru jednjaka također može naći i u zdravoj populaciji. Manometrija pomaže u isključivanju drugih bolesti jednjaka (npr. ahalazije, difuznog spazma jednjaka ili sistemne skleroze) te odabiru odgovarajućih slučajeva za antirefluksni kirurški zahvat.
24-satno praćenje pH-vrijednosti


Mjerenje intraluminalne ezofagealne kiseline najosjetljiviji je test refluksa. Nešto kiseline vraća se u jednjak i kod zdravih osoba. Refluks se smatra patološkim kad je vrijednost pH manja od 4 u trajanju više od 5 posto vremena. Nadzorom pH-vrijednosti tokom 24 sata pronalazi se i mala skupina osoba s tipičnim simptomima refluksa ali s malom nepatološkom izloženošću kiselini. To bi moglo kod tih pacijenata ukazivati na preosjetljivost jednjaka na kiselinu. Prije ili u toku praćenja pH-vrijednosti mora se provesti i manometrijska pretraga kako bi se osiguralo postavljanje sonde 5 cm iznad donjeg sfinktera jednjaka. Praćenje pH-vrijednosti u razdoblju kraćem od 24 sata će umanjiti osjetljivost pretrage. Ova se pretraga ne mora provesti u slučajevima s tipičnom kliničkom slikom, ali je od osnovne važnosti za postavljanje dijagnoze kad postoji bilo kakva sumnja, odnosno prije izvođenja hirurškog zahvata.


Ezofagealna perfuzija
Bernsteinov test uključuje perfuziju solne kiseline od 0,1 mol/l u jednjak kroz uvučenu cijev kako bi se u toku 10-20 minuta izazvali pacijentovi simptomi. Ako se pacijentu izazovu simptomi perfuzijom kiselinom, a ne izazovu kontrolnom perfuzijom slanom vodom, dijagnoza će vjerojatno biti GERB.
 

Liječenje GERB-a

Nadzor simptoma GERB-a i izbjegavanje komplikacija cilj je i liječenja lijekovima i hirurškom terapijom.
Vrlo je važno imati na umu da liječenju GERB-a stoje na raspolaganju i različiti jednostavni, djelotvorni i jeftini nefarmakološki postupci. Gojazni pacijenti trebali bi smršati, pušači ostaviti cigarete, određene vrste hrane treba uzimati u ograničenim količinama, a neke lijekove treba izbjegavati. Takve mjere smanjuju ozbiljnost simptoma refluksa i mogu smanjiti potrebu za liječenjem bolesti.

Nefarmakološke mjere suzbijanja GERB-a

Fizički faktori:
•    smanjivanje tjelesne težine na idealnu mjeru 
•    podizanje uzglavlja kreveta 
•    izbjegavanje stezanja pojasa i nošenja tijesne odjeće 
•    izbjegavanje saginjanja

Hrana i piće:
•    češći manji obroci umjesto jednog većeg 
•    izbjegavanje kasnih obroka 
•    izbjegavanje određenih namirnica (npr. masnoće, čokolade, peperminta, začina, luka, krastavaca                      paradajza)
•    smanjivanje pijenja kafe, čaja te narandžinog i limunovog soka
•    izbjegavanje alkohola, posebno velikih količina piva

Ostalo:
•    prestanak pušenja;
•    izbjegavanje nekih lijekova (npr. nesteroidnih protiv-upalnih lijekova) zbog uticaja na sluznicu;
•    izbjegavanje nekih lijekova (npr. teofilin, antikolinergici, kalcijevi antagonisti) zbog smanjivanja tlaka u              donjem sfinkteru jednjaka.

Farmakološke mjere suzbijanja GERB-a
Lijekovi koji se primjenjuju u liječenju gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB) su:
•    inhibitori protonske pumpe (IPP) - omeprazol, pantoprazol, rabeprazol, lansoprazol, esomeprazol 
•    antagonisti H2 receptora - cimetidin, ranitidin, famotidin, nizatidin 
•    lijekovi za poboljšavanje pokretljivosti (prokinetički lijekovi)

Hirurško liječenje

Hirurško liječenje, obično pomoću laparoskopije, primjenjuje se kod bolesnika s ozbiljnim ezofagitisom, hemoragijom, strikturom ili vrijedom. Strikture jednjaka se rješavaju opetovanim širenjem (npr. endoskopski postavljenim balonom ili bužiranjem) da bi se postigla i održala odgovarajuća širina odnosno prohodnost jednjaka.

Najnovije