Hipokrat.ba

Sve o Hepatitisu C

Hepatitis C

Hepatitis C je upala jetre uzrokovana istoimenim virusom koji pripada skupini RNA virusa.

Pored hepatitis C virusa (HCV), postoje i drugi virusi koji mogu izazvati hepatitise, pa razlikujemo hepatitis A, hepatitis B, hepatitis D, hepatitis E i hepatitis G.

Zbog razlika u ribonukleinskoj kiselini HCV-a, postoji 6 genotipova i više podtipova. I ovaj virus, kao i gotovo svi drugi RNA virusi, ima visok stepen mutacija koje dovode do postojanja brojnih varijanti tzv. kvazispecijesa. Zbog ovakve različitosti među hepatitis C virusima, ne postoji vakcina protiv ove bolesti.


Postoji li više virusa hepatitisa C?

Određivanje kojem genotipu HCV pripada bitno je zbog prognoze i odgovora na liječenje. Genotipovi 1 i 4 smatraju se rezistentnijim virusima. U Bosni  i Hercegovini prevladavaju genotipovi 1 i 3, dok se drugi genotipovi javljaju rjeđe.

Hepatitis C - epidemiologija

Procjenjuje se da u svijetu oko 170 milijuna ljudi ima hepatitis C. Glavni put prijenosa hepatitisa C je putem zaražene krvi. Danas je osnovni put prijenosa intravensko korištenje droga, korištenjem zajedničkih šprica i igala. Mogući put prijenosa je i korištenjem inficiranog pribora prilikom tetovaža ili piercinga. Pored ovih češćih načina prijenosa, HCV se rjeđe može prenijeti i spolnim odnosom te tokom poroda sa zaražene majke na dijete (tzv. perinatalni put). U oko čak 30% inficiranih ne može se sa sigurnošću utvrditi put prijenosa.


Hepatitis C - klinička slika

Inkubacija tj. period od ulaska virusa do pojave znakova bolesti, za hepatitis C iznosi prosječno oko 6 sedmica. Jedan od najvidljivijih simptoma hepatitisa je žutica. Međutim taj simptom vrlo često izostaje, posebno kod hepatitisa C. U samo 25-30% inficiranih HCV-om javljaju se simptomi bolesti. Oni su vrlo nespecifični i po njima se ne može zaključiti da se radi o upali jetre. Najčešći simptomi su umor, bolnost u gornjem dijelu trbuha, posebno s desne strane, mučnine, povraćanje, gubitak apetita, ponekad povišena tjelesna temperatura, bolovi u zglobovima. Zbog ovih netipičnih znakova bolesti, najveći broj oboljelih se otkrije posve slučajno, tokom sistematskih pregleda, regrutacije, obrade nekih drugih bolesti i sl, i to uglavnom u fazi hroničnog hepatitisa. Slučajevi akutnog hepatitisa C se vrlo rijetko otkrivaju! Hepatitis C u 75-85% slučajeva prelazi u hronični oblik obilježen trajnim oštećenjem jetre uz mogućnost razvoja ciroze, karcinoma jetre i smrti u razdoblju od 10-30 godina. Da bi se ove, po život opasne, komplikacije izbjegle ili barem značajno odgodile, potrebno je provesti liječenje nakon što se utvrdi hronični hepatitis C.


Koga testirati?
•    Intravenske korisnike droga
•    Primatelje transfuzija krvi i krvnih derivata prije godine
•    Bolesnike na hemodijalizi
•    Djecu majki zaraženih HCV-om
•    Osobe rizičnog seksualnog ponašanja
•    Osobe sa simptomima i znacima bolesti jetre


Dijagnoza hepatitisa C

Dijagnoza hepatitisa C postavlja se u nekoliko koraka:

  • Na osnovu porasta vrijednosti dva enzima u krvi, AST i ALT, koje zovemo zajedničkim imenom aminotransferaze ili transaminaze posumnja se na nekroinflamatarni proces (upalu) u jetri.
  • Dokazivanje antitijela na HCV je prvi korak u specifičnoj dijagnozi hepatitisa C. Pozitivan nalaz znači da je čovjek nekada bio u kontaktu s ovim virusom. Inficirana osoba može "pobijediti" ovaj virus i eliminirati ga zauvijek iz svojega organizma, no antitijela mogu doživotno ostati prisutna. Ovaj "scenarij" se dešava kod 20-ak % inficiranih.
  • Da bismo znali je li inficirana osoba eliminirala virus ili se on još uvijek stvara, kao u slučaju hroničnog hepatitisa, potrebno je napraviti test kojim dokazujemo upravo virus HCV u krvi. Ovaj se test zove PCR (prema engl. Polymerase Chain Reaction ili lančane reakcije polimeraze). PCR može biti kvalitativan i tada se određuje ima li virusa u krvi ili nema. Kvantitativan PCR je test kojim se određuje tačna količina virusa, a iskazuje se brojem kopija u 1 ml krvi ili internacionalnim jedinicama u 1 ml krvi (IU/ml).
  • Slijedeći korak u dijagnozi je genotipizacija kojom se utvrđuje genotip HCV (vidjeti u "Postoji li više virusa hepatitisa C?").
  • Ultrazvuk jetre pokazat će nam postoje li fokalne lezije koje bi mogle ukazivati na razvoj karcinoma jetre ukoliko hronični hepatitis traje dovoljno dugo i nije se liječio.
  • Biopsija jetre pokazat će nam stepen oštećenja jetrenog tkiva uzrokovanog hepatitis C virusom.


Liječenje hepatitisa C

  • Oboljeli od hroničnog hepatitisa C trebaju se liječiti kako bi se spriječio razvoj po život opasnih komplikacija kao što su ciroza i karcinom jetre. Zlatni standard u liječenju hroničnog hepatitisa C jest kombinacija pegiliranog interferona i ribavirina. Pegilirani interferon dolazi u obliku injekcije koja se daje 1 puta sedmično, a ribavirin je u obliku tableta koje se piju svaki dan.
  • Za liječenje hroničnog hepatitisa C uzrokovanog genotipom 1 koristi se kombinacija pegiliranog interferona i ribavirina, dok se za druge genotipove (2 i 3) predviđa davanje ribavirina i tzv. konvencionalnog interferona koji se mora davati više puta sedmično. Liječenje traje 48 sedmica ili kraće ukoliko se terapija pokaže nedjelotvornom. To se kod genotipa 1 ispituje 12 sedmica nakon početka liječenja, a za genotipove 2 i 3 nakon 24 sedmice. Ako je u to vrijeme kvalitativni HCV PCR negativan, liječenje se nastavlja do kraja, a prekida se ukoliko je test pozitivan.
  • Kod uvođenja terapije, bolesnici se hospitaliziraju kraće vrijeme (oko 10 dana) tokom kojeg se prate nuspojave i bolesnik osposobljavam da samostalno daje injekcije interferona.

Nuspojave liječenja

  • Interferon je lijek s čitavim nizom mogućih nuspojava. Najčešće se javljaju simptomi nalik gripi: visoka temperatura, glavobolja, bolovi u zglobovima i mišićima. Ovim se simptomi mogu ublažiti uzimanjem tablete paracetamola (npr. Panadon, Lupocet, Lekadol) pola sata prije injekcije. S vremenom se ovi simptomi smanjuju i potpuno nestaju.
  • Osim ovih nuspojava interferona, može se javiti otežana koncentracija, gubitak kose, poremećaj u broju krvnih zrnaca, depresija. Teže nuspojave se javljaju rijetko (kod manje od 2% liječenih): oštećenje štitne žlijezde, depresija sa suicidalnim mislima, epileptički napadi, akutno zatajivanje srce i bubrega, oštećenje sluha. Doza interferona se zbog nuspojava može reducirati ili potpuno ukinuti (do 15% liječenih).
  • Ribavirin je lijek koji se dobro podnosi. Moguć je razvoj anemije koja zahtjeva prilagođavanje doze (smanjivanje) ili pak potpuno ukidanje ovog lijeka.


Ishod terapije

Uspjeh terapije se ogleda u činjenici da se virus HCV više ne može dokazati u krvi. Kažemo da je bolesnik aviremičan. To se utvrđuje kvalitativnim PCR-om koji je negativan. Drugi parametar koji se prati tokom liječenja je vrijednosti transaminaza (ALT) koje postaju normalne u uspješnom liječenju. Ukoliko se tokom liječenja ne postigne stanje aviremije, smatra se da se radi o rezistentnom virusu i bolesnik se tretira kao non-responder, tj. onog koji nije uspješno odgovorio na liječenje te je virus u krvi i dalje prisutan, a transaminaze mogu biti povišene. Bolesnici koji na kraju terapijskog protokola nemaju virus u krvi (kvalitativni HCV PCR negativan), a transaminaze su im normalne, prate se laboratorijski svakih 6 mjeseci. Tim se kontrolama utvrđuje trajnost virusološkog uspjeha liječenja koja se postiže kod 50% bolesnika s genotipom 1, a čak u 80% s genotipom 2 i 3 liječenih kombinovanom terapijom. Ukoliko bi se virus ponovno pojavio u krvi, radilo bi se o relapsu bolesti.

Prevencija hepatitisa C

Iako za hepatitis C ne postoje mjere specifične profilakse (vakcine, serumi), praktikovanjem higijenskih mjera rizik od zaraze ovim virusom može se svesti na minimalan nivo:


•    Koristiti sterilan pribor kod tetovaže, piercinga ili intravenskog korištenja droga
•    Ne koristiti tuđe oštre predmete npr. britve, škarice, pribor za rezanje noktiju
•    Ne posuđivati svoju četkicu za zube
•    Koristiti kondome prilikom spolnog odnosa


U slučaju rizičnog ponašanja i simptoma bolesti, treba se javiti ljekaru.

Najnovije