Hipokrat.ba

Hronična opstruktivna plućna bolest (HOPB)

Hronična opstruktivna plućna bolest (HOPB)

Hronična opstruktivna plućna bolest (HOPB)

Hronična opstruktivna plućna bolest (HOPB)

Hronična opstruktivna plućna bolest (HOPB) je bolest koju karakteriše smanjenje protoka zraka kroz dišne putove (opstrukcija) koje nije potpuno reverzibilno.

Ovo smanjenje protoka zraka obično je progresivno i povezano s neprimjerenim upalnim odgovorom pluća na štetne čestice ili plinove. Hronična opstruktivna plućna bolest (HOPB) je hronična bolest koja se može liječiti i spriječiti. Opstrukcija dišnih puteva je uzrokovana upalom u dišnim putevima i plućnom parenhimu koja nastaje kao posljedica djelovanja raznih iritansa, prvenstveno sastojaka duhanskog dima, ali i onih iz okoliša. Kako bolest napreduje nastaju brojne strukturne promjene i oštećenje mukocilijarne funkcije što rezultira opstrukcijom protoka zraka kroz dišne puteve.

Uzroci HOPB-a

Od stečenih faktora, osim pušenja, navode se smanjena porođajna težina, preosjetljivost dišnih puteva, profesionalna izloženost štetnim plinovima i prašini te zagađenje okoliša. Nasljedni faktor rizika je nedostatak enzima alfa1 antitripsina. Infekcije dišnog sistema tokom ranog djetinjstva povezane su sa slabljenjem plućne funkcije i učestalijim respiratornim simptomima u odrasloj dobi. Pasivna izloženost duhanskom dimu također doprinosi pojavi respiratornih simptoma i HOPB-a.

Simptomi HOPB-a

Svakom pušaču starijem od 40 godina trebalo bi napraviti spirometriju.
Simptomi koji mogu upućivati na pojavu bolesti:
•    kašalj
•    iskašljavanje i
•    otežano disanje

Bolesnici koji puše u srednjoj i starijoj dobi razvijaju kašalj koji se u početku javlja samo ujutro, praćen obilnim iskašljavanjem tzv. "pušački kašalj". S vremenom, kako bolest napreduje, javlja se tokom cijelog dana, a zatim i noći. Iskašljavanje je u početku skoro neprimjetno, jer se javlja samo ujutro. Iskašljaj je sluzav, ali postaje gnojan tokom pogoršanja. Otežano disanje u početku primjećuje se tek pri većem naporu. Otežano disanje ili zaduha (dispneja) se pojačava kod pogoršanja bolesti, tzv. egzacerbacije (najčešće uzrokovane bakterijskom ili virusnom infekcijom). Zaduha je popraćena kašljem ili hripanjem i ponekad temperaturom. Kako bolest napreduje razdoblja između pogoršanja postaju kraća. U kasnijim fazama HOPB-a mogu se vidjeti teško otežanje disanja, kašalj i iskašljavanje velike količine sluzi, hripanje, stalne infekcije, natečeni zglobovi. U uznapredovaloj fazi, bolesnicima je potrebna stalna njega i dodatni kisik kako bi mogli disati.

Postoje dva tipa bolesnika:

  • Bolesnici plavkaste boje u licu, podbuhli, koji kašlju i iskašljavaju tokom cijelog dana i stalno imaju prisutan osjećaj nedostatka zraka.
  • Kod bolesnika kod kojih prevladava emfizem osnovni simptom je teško disanje. U početku, otežano dišu samo u naporu, kasnije stalno. Lice im je blijedoružičasto i sjede pognuti prema naprijed kako bi si olakšali izdisanje. Mišići prsnog koša se izrazito naprežu kako bi pomogli izdisaj. Kašlju malo i gotovo ništa ne iskašljavaju. Osjećaj zaduhe, odnosno nedostatka zraka pojavljuje se postupno, a to je razlog kašnjenja u postavljanju dijagnoze te lošije prognoze bolesti.

Dijagnoza HOPB-a

Ukoliko ste dugogodišnji pušač i imate 40 ili više godina, spadate u rizičnu grupu koja ima predispoziciju za obolijevanje od hronične opstruktivne plućne bolesti (HOPB). Javite se svom ljekaru zbog detaljnog pregleda i postavljanja dijagnoze.

Pregled uključuje:

  • Anamnezu
  • Fizikalni pregled
  • Testove plućne funkcije
  • Plinsku analizu arterijske krvi
  • Hemijske ili mikrobiološke pretrage
  • Rendgenogram prsnog koša
  • Anamnestički podaci bitni za dijagnozu i liječenje HOPB-a uključuju: izloženost čimbenicima rizika (npr. pušenje ) te prethodno preboljele bolesti. Česte prehlade mogu biti zapravo "egzacerbacije HOPB-a" koje utječu na kvalitetu života i obiteljsku situaciju. Nerijetko su članovi obitelji svjesniji poremećaja zdravlja nego sami bolesnici.

  • Simptomi HOPB-a su jutarnji kašalj i obilno iskašljavanje ili kašalj tokom cijelog dana koji se pogoršava u večernjim ili jutarnjim satima te osjećaj nedostatka zraka u naporu ili, s napredovanjem bolesti, u mirovanju. Osjećaj otežanog disanja, odnosno nedostatka zraka, pojavljuje se postupno, a to je razlog kašnjenja u postavljanju dijagnoze te lošije prognoze bolesti. Nakon anamneze u fizikalnom pregledu ljekar će obratiti pažnju na smanjenu pokretljivost grudnog koša, gubitak tjelesne mase, čujno piskanje u grudnom košu. Pomoću slušalica može se čuti više zvučnih fenomena kao što su mnoštvo glasnih bronhalnih šumova koji nastaju zbog prisustva sekreta u dišnim putevima. Disanje može biti i sasvim oslabljeno zbog gubitka i destrukcije plućnog tkiva. Kasnije bolesnici mogu imati plavu boju kože i sluznica (cijanoza) i jutarnje glavobolje zbog niskog nivoa kisika u arterijskoj krvi i nakupljanja ugljičnog dioksida u krvi. Oticanje nogu ili trbušna bol mogu se pojaviti kao posljedica srčanih abnormalnosti uzrokovanih oštećenjem pluća, npr. plućno srce i zatajenje desne strane srca. Osnova dijagnostičkih pretraga je ispitivanje plućne funkcije tzv. spirometrija. Spirometrija je jednostavna, neinvazivna pretraga koja mjeri statičke i dinamičke plućne volumene i kapacitete te protoke: forsirani vitalni kapacitet (FVC), forsirani izdisajni volumen u prvoj sekundi (FEV1) i postotak FEV1 u odnosu na FVC. Stepen i težina HOPB-a se određuje na osnovu FEV1 i FEV1/FVC. S obzirom na način mjerenja i široku dostupnost spirometrija predstavlja najvažniju metodu u dijagnostici i otkrivanju HOPB-a. Radi se i test reverzibilnosti popularno nazvan Ventolin test. Test reverzibilnosti je mjerenje spirometrijskih parametara nakon primjene bronhodilatatora, najčešće salbutamola ili antikolinergika ipratropij bromida. Test pokazuje reverzibilnost bronhoopstrukcije. Negativni test reverzibilnosti uz opstruktivne karakteristike spirometrijskih parametara ukazuje na fiksiranu bronhoopstrukciju koja je karakteristična za HOPB. Pomaže u razlikovanju astme od HOPB-a.
  • Klasični pokazatelj preživljavanja bolesnika sa HOPB-om su upravo vrijednosti FEV1. Napredovanjem bolesti smanjuju se vrijednosti FEV1 i FEV1/FVC, povećava se ukupni plućni kapacitet (TLC), funkcijski rezidualni kapacitet (FRC) i rezidualni volumen (RV). Količina zadržanog zraka u plućima postaje sve veća, pluća sve napuhanija, disanje postaje napornije i teže, a potrošnja energije za disanje je velika i u mirovanju. Testovi opterećenja hodom, šestominutni test hoda i spiroergometrija su testovi koji se također koriste u dijagnostici HOPB-a. Opterećenjem se procjenjuje status kompletnog kardijalnog i respiratornog sistema te stepen otežanog disanja. Difuzijski kapacitet za CO pokazuje mogućnost prolaska dišnih plinova kroz alveokapilarnu membranu. Plinska analiza krvi izuzetno je važna za procjenu težine HOPB-a i dijagnozu respiratorne insuficijencije. Respiratorna insuficijencija nastaje kad se javi manjak kisika u arterijskoj krvi. Latentna (prikrivena) je kad se javlja samo u opterećenju, a manifestna kad se javlja u mirovanju. Može se poboljšavati i pogoršavati ovisno o težini bolesti. Od rutinskih laboratorijskih pretraga važan je uvid u broj leukocita i CRP jer povećane vrijednosti govore o akutnoj infekciji, a prati se i poliglobulija, anemija, poremećaj elektrolita, hepatogram, kreatinin i proteinogram.  Radiološka obrada prsišta pomaže u dijagnostici emfizema pluća. Važna je u dijagnosticiranju upale pluća, inflamiranih bronhiektazija i za procjenu veličine i oblika srčane sjene.

    Dakle, dijagnostika se zasniva prvenstveno na ispitivanju plućne funkcije s korištenjem bronhodilatacijskog testa i testa opterećenja.

    Liječenje HOPB-a

    Ciljevi liječenja hronične opstruktivne plućne bolesti (HOPB) su nestanak simptoma, sprječavanje progresije bolesti, poboljšanje kvalitete života, prevencija i liječenje komplikacija i egzacerbacija. Bolest treba što ranije dijagnosticirati radi primjene preventivnih mjera i pravilnog liječenja. Prva važna preventivna mjera je prestanak pušenja, bez obzira na trajanje i težinu bolesti. Istraživanjima je dokazano kako se napredovanje bolesti kod pušača usporava ako prestanu pušiti. Obzirom da je HOPB hronična bolest sa sklonošću napredovanja, većini bolesnika je potrebno trajno liječenje kako bi se simptomi držali pod kontrolom. Zasad ne postoji lijek koji bi HOPB izliječio, međutim mnogi lijekovi mogu olakšati simptome i liječiti komplikacije.


    U liječenju HOPB-a koriste se kratko i dugodjelujući bronhodilatatori, inhalacijski kortikosteroidi te kombinacijska terapija (inhalacijski kortokosteroidi i bronhodilatatori). Lijekovi se daju u većini sučajeva kao inhalacijska terapija.To je najdjelotvorniji oblik liječenja jer dovodi lijek direktno u pluća izbjegavajući djelovanje lijeka na ostale organe (sistemske nuspojave). Osnovu simptomatske terapije HOPB-a čine bronhodilatatori. Bronhodilatatori smanjuju otežano disanje i učestalost egzacerbacija te poboljšavaju plućnu funkciju i kvalitetu života. To su lijekovi koji šire dišne puteve, smanjuju napetost mišića u malim i velikim dišnim putevima te na taj način omogućavaju bolji protok zraka i olakšavaju simptome. U kategoriju bronhodilatatora spadaju tri grupe lijekova svrstane prema načinu djelovanja na dugodjelujuće ili kratkodjelujuće. Daju se samostalno ili u kombinaciji. To su: 

    •    antikolinergici (ipratropij, tiotropij)
    •    beta 2 agonisti (salbutamol, salmeterol)
    •    ksantini (teofilin, aminofilin)

    Prehrana oboljelih od HOPB-a

    Više od trećine bolesnika s teškom hroničnom opstruktivnom plućnom bolesti (HOPB) ima znakove značajne pothranjenosti. Ovakvo stanje nepovoljno djeluje na kardiorespiratornu funkciju i funkciju imunog Sistema pa se stvara začarani krug koji dodatno utiče na pogoršanje nutritivnog statusa. Prehrana s povišenim udjelom masti, nadomjesci vitamina i minerala, veći broj kalorija te više proteina preporučuju se ovim bolesnicima na redovnoj bazi. Prehrambenu podršku treba pratiti rehabilitacijski program vježbi i aktivnosti zbog porasta mišićne snage i mase.

Najnovije