Hipokrat.ba

Urologija

Ima te li preaktivan mokraćni mjehur?

Preaktivan mokraćni mjehur je problem funkcije pohranjivanja u mjehuru, što uzrokuje nagli nagon za mokrenjem. Poriv se teško može zaustaviti te preaktivan mokraćni mjehur može dovesti do nekontroliranog oticanja mokraće (inkontinencija).

Ima te li preaktivan mokraćni mjehur?

Ako imate preaktivan mokraćni mjehur, možete osjećati neugodu, izolirati se ili ograničiti posao i društveni život. Dobra vijest je da je čak i kratki pregled od strane specijaliste može utvrditi da li postoji specifičan uzrok za preaktivan simptom mokraćnog mjehura.

Upravljanje preaktivnim mokraćnim mjehurom često počinje sa primjenom nove strategije ponašanja, kao što je uzimanje tekućine prema rasporedu, vremenski određeno mokrenje i tehnike održavanja jačine mokraćnog mjehura pomoću vježbi za dno zdjelice. Ako početni napori ne pomognu dovoljno sa simptomima preaktivnog mjehura, postoji red drugih i trećih tretmana koji su dostupni.

Uz preaktivan mokraćni mjehur, možete imati i sljedeće simptome:

  • osjetite iznenadnu potrebu za mokrenjem, koju je teško kontrolirati,
  • imate iskustvo urgentne inkontinencije odnosno nevoljni gubitak urina, odmah nakon hitne potrebe za mokrenjem,
  • često mokrenje, obično osam ili više puta u 24 sata te
  • budite se dva ili više puta u toku noći da mokrite (noćno).

Također, često imate potrebu odmah ići u toalet u trenutku kada osjetite neočekivanu potrebu za mokrenjem te učestalo mokrenje i noćna mokrenja mogu poremetiti život.

Kada treba posjetiti ljekara

Iako je čest među starijim osobama, preaktivan mjehur nije normalan dio starenja. Ako simptomi dovode do stresa i tjeskobe, treba uzeti u obzir mogućnosti usvajanja nove strategije ponašanja i mogućnosti upravljanja simptomima.

Raspravljati o tako intimnoj stvari s ljekarom nije lako, ali je potrebno, pogotovo ako simptomi remete raspored rada, socijalne interakcije i svakodnevne aktivnosti.

Uzroci

Funkcija zdravog mjehura

Bubrezi proizvode urin koje odlazi u mjehur. Kada mokrite, urin prelazi iz mjehura, kroz otvor na dnu, i ističe kroz cijev koja se zove uretra. Kod žena, otvaranje uretre se nalazi odmah iznad vagine, a kod muškaraca otvaranje uretre je na vrhu penisa.

Kada se mokraćni mjehur napuni, živčani signali šalju u mozak znak da je vrijeme da se izazove potreba za mokrenjem. Kada mokrite, živčani signali koordiniraju opuštanje mišića dna zdjelice i mišića uretre (mokraćni mišić sfinkter). Mišići mjehura se zategnu gurajući urin van.

Nedobrovoljne kontrakcije mjehura

Preaktivnost mokraćnog mjehura se dešava kada mišići mjehura nedobrovoljno počnu s kontrakcijama, čak i kad je volumen urina u mjehuru nizak. Te prisilne kontrakcije stvaraju hitnu potrebu za mokrenjem.

Nekoliko stanja mogu doprinijeti pojavi znakova i simptoma sindroma preaktivnog mokraćnog mjehura, uključujući:

  • neurološke poremećaje, kao što su Parkinsonova bolest, moždani udar i multipla skleroza;
  • proizvodnja više urina, što se događa kod visokog unosa tekućina, slabe funkcije bubrega ili dijabetesa;
  • lijekovi koji uzrokuju nagli porast proizvodnje urina ili zahtijevaju da se piju s puno tekućine;
  • akutne infekcije urinarnog trakta, koje mogu uzrokovati simptome slične preaktivnom mokraćnom mjehuru;
  • nepravilnosti u mjehuru, kao što su tumori ili kamenje;
  • faktori koji ometaju odljev iz mjehura, kao što su proširena prostata, zatvor ili prethodne operacije za liječenje drugih oblika inkontinencije;
  • prekomjerna konzumacija kofeina ili alkohola;
  • smanjenje kognitivne funkcije zbog starenja, što može otežati da mokraćni mjehur razumije signale koje dobije od svog mozga;
  • poteškoće pri hodanju, što može dovesti do hitnosti pražnjenja mokraćnog mjehura, ako niste u mogućnosti doći do toaleta brzo;
  • nepotpuno pražnjenje mjehura, što može dovesti do razvoja simptoma preosjetljivosti mokraćnog mjehura, jer se javlja manji prostor za pohranu urina te
  • zatvor.

Često specifičan uzrok preaktivnog mokraćnog mjehura nije poznat.

Faktori rizika

Kako se stari, dolazi do povećanja rizika od razvoja preaktivnog mokraćnog mjehura. Također, veći rizik se javlja kod obolijevanja od određenih od bolesti i poremećaja, kao što su povećanje prostate i dijabetes, koji mogu doprinijeti i drugim problemima s funkcijom mokraćnog mjehura.

Mnogi ljudi koji imaju zabilježeno kognitivno propadanje, na primjer nakon moždanog udara ili s Alzheimerovom bolešću, razviju također sindrom preaktivnog mokraćnog mjehura. Inkontinencija, koja proizlazi iz ovakvih situacija, može se riješiti rasporedom unosa tekućine, vremenski određenim odlaskom u kupatilo i korištenjem uložaka za inkontinenciju.

Neki ljudi s preaktivnim mokraćnim mjehurom također imaju problema s kontrolom crijeva. Potrebno je obavijestiti ljekara ako postoji taj problem.

Komplikacije

Bilo koja vrsta inkontinencije može uticati na ukupan kvalitet života. Ako simptomi preaktivnog mokraćnog mjehura uzrokuju velike poremećaje u životu, može doći do:

  • emocionalnih problema,
  • depresije te
  • poremećaja spavanja i prekidanja ciklusa spavanja.

Ljekar može preporučiti liječenje povezanih stdnja, ali je nepoznato da li efikasno liječenje povezanih stanja može pomoći s urinarnim simptomima.

Neke žene također mogu imati poremećaj zvan „miješana inkontinencija“, kada se javlja nagon i stres inkontinencija. Stres inkontinencija je gubitak urina kada se napregnu uslijed fizičkog stresa ili pritiska na mjehur, kao što je tokom aktivnosti koje uključuju trčanje ili skakanje. Liječenje stresne inkontinencije ne poboljšava simptome preaktivnog mokraćnog mjehura.

Stariji ljudi mogu imati kombinaciju problema - sa skladištem urina u mjehuru i problem pražnjenja mjehura. Problemi sa skladištenjem urina mogu uzrokovati višekratnu hitnost odlaska u toalet, pa čak i inkontinenciju, ali ne dolazi do potpunog pražnjenja mjehura. Specijalist je u mogućnosti da pomogne s ovom kombinacijom problema s mjehurom.

Priprema za pregled

Kod razvoja simptoma preosjetljivosti mokraćnog mjehura, vjerojatno ćete biti upućeni stručnjaku za poremećaje mokrenja – urologu. Kako je vrijeme pregleda ograničeno, najbolje je da se pripremite prije pregleda, a osnovne stvari koje trebate pripremiti su:

  • vodite dnevnik pražnjenja mjehura nekoliko dana, zabilježite kada, koliko i kakvu tekućinu konzumirate, kada mokrite, da li osjećate potrebu za mokrenjem i da li ste imali inkontinenciju. Dnevnik mjehura može pomoći da se utvrdi zašto morate ustajati tokom noći da mokrite;
  • zabilježite koliko dugo imate simptome i kako oni utiču na obavljanje svakodnevnih aktivnosti;
  • zabilježite sve simptome koje imate, a posebno one koje se odnose na funkciju crijeva;
  • zabilježite sva stanja i bolesti koje imate (dijabetes, neurološke bolesti) i da li ste imali skore operacije ili terapiju zračenjem te
  • napravite popis svih lijekova, vitamina ili dodataka koje uzimate, jer mnogi lijekovi mogu uticati na funkciju mjehura.

Popis pitanja za ljekara uključuju sljedeće:

  • Koji su mogući uzroci mojih simptoma?
  • Da li je moj nalaz urina dobar?
  • Da li dovoljno praznim mjehur?
  • Da li oslabljeno dno zdjelice može biti uzrok simptoma preosjetljivog mjehura?
  • Preporučujete li mi druge testove? Zašto?
  • Koji tretmani su na raspolaganju, a koje mi preporučujete?
  • Koje vrste nuspojave mogu očekivati od tretmana?
  • Postoje li prehrambena ograničenja koja mogu pomoći?
  • Kako moji drugi zdravstveni problemi utiču na moje simptome preaktivnog mjehura?

Ljekar će također postaviti niz pitanja, u cilju što boljeg uspostavljanja dijagnoze, a ona uključuju sljedeća pitanja:

  • Koliko dugo imate simptome?
  • Da li imate nekontrolirano curenje urina? Koliko često?
  • Koliko vas simptomi ometaju u svakodnevnim aktivnostima?
  • Tokom svakodnevnih aktivnosti, kao što su hodanje ili savijanje, da li osjetite curenje urina?

Testovi i dijagnoza

Ako imate abnormalnu potrebu za mokrenjem, ljekar će provjeriti da nemate neku infekciju ili krv u mokraći. Ljekar će također provjeriti da li praznite mjehur u potpunosti tokom mokrenja.

Ljekar će ispitati sve moguće uzroke koji mogu ukazivati na faktore koji su doprinijeli razvoju simptoma, a to uključuje:

  • uzimanje historije bolesti;
  • fizički pregled, s naglaskom na trbuh i genitalije;
  • uzimanje uzorka urina za testiranje na infekcije, tragove krvi ili druge abnormalnosti te
  • neurološki pregled, kojim se mogu identificirati senzorni problemi ili abnormalni refleksi.

Posebni testovi

Ljekar može odrediti da uradite jednostavan urodinamski test za procjenu funkcije mjehura i njegove sposobnost da se isprazni uvijek i potpuno. Ovi testovi obično zahtijevaju uputnicu za specijalistu. Testovi uključuju sljedeće:

  • Mjerenje napuštanja urina iz mjehura. Ovaj test je važan, ako se mjehur u potpunosti ne isprazni kada mokrite ili patite od urinarne inkontinencije. Preostali dio urina (postvoid rezidualni urin) može izazvati simptome identične preaktivnom mokraćnom mjehuru. Za mjerenje zaostalog urina nakon mokrenja, ljekar zatražiti ultrazvuk mjehura ili postavljanje tanke cijevi (katetera) kroz mokraćnu cijev koji se postavlja na mjehur, a u cilju mjerenja odvoda mokraće i preostalog urina.
  • Mjerenje protoka urina. Za mjerenje volumena i brzine mokrenja, mokrit ćete u uroflowmeter. Ovaj uređaj pretvara podatke u graf o promjenama u protoku mokraće.
  • Ispitivanje pritiska mjehura. Cistometrijom se mjeri pritisak u mjehuru i okolnom području tokom punjenja mjehura. Tokom ovog testa, ljekar koristi tanku cijev (kateter) da ispuni mjehur polako s toplom vodom. Drugi kateter, sa senzorom za mjerenje pritiska, postavi u rektum kod muškaraca ili u vaginu kod žena. Ovim postupkom se može utvrditi da li imate refleksno grčenje mišića ili krut mjehur, koji nije u stanju pohraniti urin pod niskim pritiskom. Ljekar može zatražiti da mokrite tokom ovoga pregleda, jer ovim putem se također može ustanoviti da li imate blokadu mjehura (opstrukciju). Blokada, od povećane prostate u muškaraca i oslabljeno dno zdjelice kod žena, može dovesti do simptoma sindroma preosjetljivosti mokraćnog mjehura. Ovaj test se obično koristi za ljude koji imaju neurološke bolesti koje utiču na leđnu moždinu.

Ljekar će pregledati rezultate svih testova i predložiti strategiju liječenja.

Tretmani i lijekovi

Ljekar će vjerojatno preporučiti kombinaciju strategije liječenja za ublažavanje simptoma, koje mogu uključivati višestruk pristup.

Bihevioralna intervencija

Bihevioralna intervencija je prvi izbor u pomaganju upravljanja preaktivnim mokraćnim mjehurom. Često je djelotvorna, a nema nuspojave. Bihevioralna intervencija može uključivati:

  • Vježbe za jačanje mišića dna zdjelice. Kegelove vježbe jačaju mišiće dna zdjelice i mokraćnog sfinktera. Ojačavanje ovih mišića može pomoći da se zaustave nevoljne kontrakcije mokraćnog mjehura. Ljekar ili fizioterapeut upućuje u to kako se rade Kegelove vježbe ispravno. Može trajati i do šest do osam nedjelja prije nego što primijetite razliku u simptomima.
  • Smanjenje tjelesne težine. Ako ste pretili, gubitak težine može olakšati simptome. Gubitak težine može pomoći i ako imate i stres urinarnu inkontinenciju.
  • Konzumacija tekućine. Ljekar može preporučiti količinu tekućine koju trebate konzumirate te može predložiti odgovarajući ritam unošenja te tekućine.
  • Duplo mokrenje. Kao pomoć kod simptoma, ispraznite mjehur u potpunosti, zatim pričekate nekoliko minuta nakon mokrenja i ponovno pokušajte isprazniti mjehur.
  • Planirajte mokrenje. Postavite rasporeda za toalet, na primjer svaka dva do četiri sata, odlazite u toalet u isto vrijeme svaki dan, ne čekajući da osjetite potrebu za mokrenjem.
  • Povremena kateterizacija. Korištenje kateter povremeno pomaže da se isprazni mjehur u potpunosti te učiniti ono što ne možete učiniti sami. Pitajte ljekara da li vam ovaj pristup može pomoći.
  • Ulošci za inkontinenciju. Nošenjem uložaka ili rublja za inkontinenciju možete zaštititi svoju odjeću i izbjeći neugodne incidente, što znači da nećete morati ograničiti svoje aktivnosti. Upijajući ulošci dolaze u različitim veličinama i nivoima upijanja.
  • Trenirajte mjehur. Trening mjehura uključuje treniranje odgađanja pražnjenja, kada osjetite potrebu za mokrenjem. Možete početi s malim zakašnjenjem, kao što je 30 minuta i postepeno produžavati potrebu za mokrenjem svaka tri do četiri sata. Trening mjehura je moguć samo ako ste u mogućnosti da zategnete mišiće dna zdjelice uspješno.

Lijekovi

Lijekovi koji opuštaju mjehur mogu biti korisni za ublažavanje simptoma sindroma preosjetljivosti mokraćnog mjehura i smanjenje epizoda inkontinencije.

Ovi lijekovi uključuju: Tolterodin (Detrol); (Ditropan XL); oksibutinin kao flastera (Oxytrol); oksibutinin gel (Gelnique); trospium (SANCTURE); solifenacin (Vesicare); Darifenacina (Enablex); Mirabegron (Myrbetriq) i fesoterodina (Toviaz).

Česte nuspojave većine ovih lijekova uključuju suhe oči i suha usta, a pijenje vode za gašenje žeđi može pogoršati simptome preaktivnog mokraćnog mjehura. Zatvor je još jedna potencijalna nuspojava, koja može pogoršati simptome preaktivnog mjehura. Oblici s produljenim oslobađanjem lijekova, uključujući flastere ili gel, mogu prouzrokovati manje nuspojava.

Liječenje nuspojava kod ovih lijekove koji pomažu kod ovoga sindroma je važnije od prekidanja uzimanja lijekova. Na primjer, ljekar može preporučiti da sisate bez šećera bombone ili žvačete žvakaće gume bez šećera za ublažavanje suhih usta i koristite kapi za oči da držite oči vlažnim.

Program lijekova bez recepta, kao što su Bioten proizvodi, mogu biti korisni za dugoročno suha usta. Da bi se izbjegao zatvor, ljekar može preporučiti prehranu bogatu vlaknima ili korištenje lijekova za pomaganje u pražnjenju crijeva.

Lijekovi za mjehur vjerojatno neće pomoći kod noćnog mokrenja. Često, uzrok noćnog mokrenja nije preaktivan mjehur, već je povezano s načinom na koji bubrezi i srce upravljaju tjelesnim tekućinama, što se opet može mijenjati tokom vremena. Kako starite, možda ćete mokriti više noću nego tokom dana.

Injekcije u mjehur

OnabotulinumtoxinA, koji se naziva Botox, je protein od bakterija koje uzrokuju botulizam bolesti. Koristi se u malim dozama i direktno ubrizgava u tkiva mjehura, jer ovaj protein djelomično paralizira mišiće.

Klinička istraživanja pokazuju da može biti korisno za teške inkontinencije. Ali još uvijek nije odobreno od strane Agencije za lijekove i hranu. Učinci su privremeni, u trajanju od samo šest do devet mjeseci.

Ovaj lijek također nosi rizik od pogoršanja lošeg pražnjenja mjehura kod starijih osoba i osoba s već oslabljenim mjehurom uslijed drugih zdravstvenih problema. Ako ste kandidat za Botox tretman, trebate biti spremni i sposobni da koristite kateter, ako dođe do zadržavanja mokraće.

Stimulacija živaca

Reguliranje živčanih impulsa mjehura može poboljšati simptome preaktivnog mjehura.

Tokom postupka, koriste se tanke žice postavljene u blizini sakralnih živaca, koji nose signal do mjehura, koji se nalazi u blizini trtice.

Ovaj kirurški postupak se često radi kod probnih tretmana, kada se žele ispitati načini za poboljšnje simptoma. I to kao dio naprednog postupka, u kojem se implantira trajna elektroda, ili dugotrajnog postupka, koji se obavlja prije kirurškog plasmana pulsnog generatora s baterijskim napajanjem. Ljekar tada koristi uređaj spojen na žicu za isporuku električnih impulsa na mjehur, slično onome što pejsmejker radi srcu.

Ako ovaj tretman pokaže da uspješno smanjuje simptome, žica se na kraju spoji na mali uređaj za bateriju koja se stavlja pod kožu.

Kirurgija

Kirurgija za liječenje prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura je rezervirana za osobe s teškim simptomima, koji ne reagiraju na druge tretmane. Cilj je poboljšati sposobnost pohranjivanja urina u mjehuru i smanjiti pritisak u mjehuru. Međutim, ovi postupci neće pomoći kod olakšanja boli mjehura. Intervencije uključuju:

  • Kirurgija za povećanje kapaciteta mokraćnog mjehura. Ovaj postupak koristi komad crijeva, kojim se zamjenjuje jedan dio mjehura. Ova operacija se koristi samo u slučajevima teške urgentne inkontinencije, koja ne reagira na bilo koji drugi, više konzervativan način liječenja. Ako imate ovu operaciju, možda ćete morati koristiti kateter povremeno ostatak života, kako bi mogli do kraja isprazniti mjehur.
  • Uklanjanje mjehura. Ovaj postupak se koristi kao posljednje sredstvo i uključuje uklanjanje mjehura i kiruršku ugradnju zamjene ili pravljenje otvora u tijelu (stomu) uz torbu koja se ugrađuje na kožu, u koju se skuplja urin.

Životni stil i kućni lijekovi

Promjene u načinu života mogu pomoći u smanjenju simptoma preaktivnog mokraćnog mjehura:

  • Održavajte zdravu tjelesnu težinu. Ako ste pretili, gubitak težine može olakšati simptome. Teži ljudi su izloženi većem riziku od stresne urinarne inkontinencije, što može poboljšati mršavljenje.
  • Slijedite raspored unosa tekućine. Pitajte ljekara koliko tekućine trebate svakodnevno. Ljudi koji sigurno mogu smanjiti unos tekućine za oko 25%, mogu smanjiti simptome preaktivnog  mokraćnog mjehura.
  • Izbjegavajte kofein i alkohol. Ako kofein i alkoholna pića pogoršavaju simptome, pametno je da ih izbjegavate.

Alternativna medicina

Nema komplementarne ili alternativne terapije koja je dokazala da uspješno liječi preaktivan mokraćni mjehur. Istraživanja pokazuju da terapija, poput refleksologije i hipnoterapije, nisu efikasne u liječenju ovog stanja.

Komplementarne terapije koje bi mogle biti od pomoći su:

  • Primjena energije. Tokom biofeedback terapije povezani ste s električnim senzorima, koje mjere i daju informacije o tijelu. Biofeedback senzori uče kako da napravite suptilne promjene u svom tijelu, kao što je jačanje mišića dna zdjelice, tako da kada imate osjećaj hitnosti da bolje možete potisnuti ih.
  • Akupunktura. Jedna manja studija sugerira da akupunktura može pomoći u ublažavanju simptoma sindroma preaktivnog mokraćnog mjehura.

Prevencija

Zdravim stilom života može se smanjiti rizik od razvoja preaktivnog mokraćnog mjehura:

  • Radite redovno tjelesne vježbe i budite aktivni.
  • Ograničite konzumiranje kofeina i alkohola.
  • Prestati pušiti.
  • Upravljanje kroničnim stanjima, kao što je dijabetes, može pridonijeti smanjenju simptoma preaktivnog mokraćnog mjehura.
  • Radite vježbe za ojačavanje mišića dna zdjelice - Kegelove vježbe: stegnite mišiće, zadržite kontrakciju na dvije sekunde i opustite mišiće na tri sekunde. Radite vježbe držeći kontrakcije pet sekundi, a zatim 10 sekundi. Napraviti tri seta od 10 ponavljanja svaki dan.

Najnovije