Hipokrat.ba

Bolest poljupca

Infektivna mononukleoza

Infektivna mononukeoza je akutna limfoproliferativna bolest, koja se razvija kod velikog broja adolescenata i mlađih osoba. Inkubacija traje 30-50 dana.

Infektivna mononukleoza

Oboljenje se kod više od 50% slučajeva klinički manifestuje karakterističnim simptomima, kao što su: angina, povišena temperatura, malaksalost i glavobolja. Prisutno je povećanje limfnih čvorova i slezene, te  rjeđe povećanje jetre, koje je praćeno žuticom. Infektivna mononukleoza je u većini slučajeva dobroćudno oboljenje, posebno kod djece. Kod starijih klinička slika može biti teža, sa komplikacijama (neurološke, rjeđe-hepatične i hematološke). Vrlo rijetko ova bolest može prijeći u hronični tok i završiti sa limfoproliferativnim oboljenjem. U trudnoći ne oštećuje plod i nije indikacija za prekid trudnoće. U imunokompromitovanih, naročito poslije transplantacije organa često ima atipičan tok, sa simptomima vezanim za probavni trakt ili oštećenjem i odbacivanjem transplantata.

Infektivna mononukleoza često se naziva i “bolest poljupca”.  Virus se prenosi slinom, pa se može prenijeti poljupcem, ali isto tako to može i kašalj, kihanje ili dijeljenje iste čaše ili pribora za jelo. 

Većina ljudi dolazi u kontakt s virusom do 35. godine života, te na njega razvije antitijela. Oni tako postaju imuni i ne mogu ponovno oboljeti. Terapija bolesti većinom uključuje puno odmaranja i uzimanja mnogo tekućine.

Uzročnik mononukleoze je virus, Epstein-Barr virus (EBV), virus iz porodice Herpes virusa. Potpuno razvijena slika mononukleoze je kod adolescenata i mlađih odraslih (od 15 do 25 godina). Manja djeca obično prolaze ili sa minimalnim simptomima ili infekcija kod njih ostaje neprepoznata.

Simptomi

• Slabost

• Umor

• Bolovi u mišićima

• Upala ždrijela koja ne prolazi od antibiotika

• Otečeni krajnici

• Temperature  i do 40 ºC

• Povećani limfni čvorovi na vratu i u pazušnim jamama

• Glavobolja

• Osip

• Gubitak apetita

• Mekana i otečena slezena i jetra

• Noćno znojenje

Kod djece između 4 i 15 godina virus uzrokuje samo blagu upalu disajnog sistema, dok kod starijih tinejdžera traje duže s ozbiljnijim simptomima.

Razdoblje inkubacije traje od 4 do 6 sedmica, temperature i upala grla obično do 2 sedmice, dok slabost i povećanje slezene i limfnih čvorova može trajati i sedmicama.

Komplikacije

Većina djece koja dobiju mononukleozu, u potpunosti se oporave bez ikakvih problema, ali u rijetkim slučajevima može doći do komplikacija. Te komplikacije mogu uključivati  Bell-ovu paraliza, koja se manifestuje upalom živca lica koji može oslabiti i paralizirati mišiće lica (ta paraliziranost je obično privremenog karaktera).

Rijetka, ali ozbiljna komplikacija može biti naprsnuće mekane, uvećane slezene koje se manifestuje oštrom, iznenadnom boli u lijevom gonjem dijelu stomaka i zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Većina mladih s mononukleozom ima i blagu upalu jetre (hepatitis) koja se samo ponekad manifestuje i žuticom - najbolje vidljivom na bjeloočnicama, a moguć je i prolazno snižen broj krvnih ćelija. 

Prevencija i liječenje mononukleoze

Najbolji način prevencije mononukleoze je ograničavanje zajedničkog korištenja čaše, ruževa za usne i ostalih izvora sline.Iako ne postoji vakcina  protiv Epstein-Barr-ovog virusa, možete spriječiti da vaše dijete ne dobije mononukleozu, tako što ćete se pobrinuti da ono izbjegava bliski kontakt sa ostalom zaraženom djecom.

Ne postoji specifično liječenje ove bolesti, zapravo je liječenje simptomatsko. Infektivna mononukleoza u većini slučajeva prolazi bez komplikacija i posljedica. Neophodno je relativno mirovanje sve dok traju opći simptomi bolesti (visoka temperatura, glavobolja, malaksalost).

U akutnoj fazi bolesnik treba unositi dostatnu količinu tekućine u organizam; ishrana treba biti lagana, a prostorija u kojoj bolesnik boravi redovno provjetravana i održavana sa određenim postotkom povećane vlažnosti.

Za smanjenje tjelesne temperature iznad 38°C, treba koristiti antipiretike, prvenstveno iz grupe Paracetamola, izbjegavajući Acetilisalicilnu kiselinu (Aspirin i srodne derivate). Ponekad se koriste oralni kortikosteroidi, kao naprimjer prednizon, kako bi se liječili vrlo veliki limfni čvorovi, krajnici, komplikacije dišnih puteva, srca ili centralnog nervnog sistema.

Ležanje je obavezno za sve bolesnike u toku febrilnog perioda i komplikacija. Simptomatska terapija se određuje prema potrebi.

U narednih mjesec-dva, po prolasku akutne faze bolesti, neophodno je izbjegavati teži fizički napor i sport, posebno borilačke vještine, zbog rizika od moguće ozljede slezene.

Najnovije